Partizani protiv ustaša i drugo..


Prema “suvremenoj (dnevno političkoj) terminologiji”  ova bi se stranica mogla zvati i antifašisti protiv neonacista.
Ako se pokaže potreba možemo otvoriti posebne stranice Tito – Fumić – Pusić – Josipović protiv Pavelić – Đapić – Miljak – Schwartz. Ovisi o afinitetima komentatora bloga..
Ako komentatori požele možemo napraviti dodatne podstranice za “specijalizirane sukobe mišljenja”.
Evo neki prijedlozi:
kauboji protiv indijanaca
Hrvati protiv Srba
Amerikanci i Židovi protiv Arapa
Sjeverna Koreja protiv južne
liberali protiv konzervativaca
katolici protiv pravoslavaca
kršćani protiv muslimana
vjernici protiv agnostika
agnostici protiv ateista
razne rasne predrasude
mladi protiv starih
umirovljenici protiv zaposlenih
automobilisti protiv biciklista
pingvini protiv lavova
mravi protiv slonova
nogometaši protiv ronioca

Ispod tekstova na mojem blogu prepoznao sam nepresušan zdenac suludih podjela, evo mjesta na kojem možete izraziti svoje stavove prema svima od njih.
Možete predložiti i svoje, jedino što vas molim da budete pristojni i da se ne koristite općedruštvenoneprihvatljivim riječima.

U zemlji izokrenutih vrijednosti

Published 04.05.2012

3.svibanj 2012. mogao bi postati danom kad je povijest Hrvatske dobila svoje novo ruho – počela su “događanja državnog aparata”.


U ZEMLJI IZOKRENUTIH VRIJEDNOSTI
Siguran sam da nisam jedini pripadnik ovog ispaćenog i umornog naroda koji je ostao pod dojmom “briljantne akcije snaga interventne policije” protiv svojeg naroda i ljudi koji žele samo jedno – raditi na svojoj grudi posao koji znaju, za plaću koju zaslužuju.

Spremao sam se napisati tekst o toj temi, kad do mene stigoše informacije o događanju koje se događalo usporedno s onima koja su mediji jučer objavili. Članica pokreta Volim Hrvatsku, kojemu sam ja jedan od supokretača i predsjednik, Željana Maričić, ugledna stanovnica grada Supetra na Braču, revoltirana angažmanom policije protiv radnika Jadrankamena u susjednim Pučišćima, u supetarskoj trajektnoj luci transparentom je izrazila svoje neslaganje s provedenom akcijom interventne policije.

Sama, mirno i dostojanstveno, “naoružana” s običnim komadom stiropora, na kojem je bila ispisano nekoliko riječi stala je nasuprot jakih snaga interventne policije i samo zbog toga je uhićena. O tome smo napisali priopćenje, neki mediji (između kojih je i Večernji list) su ga i prenijeli.

Zamolio sam Željanu da napiše nekoliko riječi o tom događaju. Prenosim u cijelosti Željanino pismo, koje puno govori o događanjima na Braču, ali i onome što mnogi od nas osjećaju.



Supetar 4.svibanj 2012.

Nisam jučer pratila vijesti, od rane sam zore, kao i svakog dana, bila zabavljena svojim poslovima, konkretno bojanjem hodnika, kad sam u podne na radiju čula da je dvjesto interventnih policajaca “završilo” posao u Pučišću (što god im to značilo!), te da su krenuli prema Supetru, odakle će trajektom natrag na kopno!  Iz tih sam stopa odjurila na obližnje gradilište, zamolila radnika na građevini da mi posudi veliki izolacijski stiropor (Oprostite, zaplijenili su mi ga, zato vam ga nisam vratila!) i markerom napisala što mi je tog trena palo na um:

SRAMITE SE!  ŠTITITE LOPOVE

S tim sam natpisom otrčala u pristanište, da njime dočekam interventne policajce i stečajnog upravitelja prije ukrcavanja na trajekt. Na žalost, stečajni upravitelj se u pratnji dva policijska vozila već bio ukrcao, trajekt je otplovio. Budući sam na vijestima čula da je broj angažiranih interventnih policajaca popriličan, očekivala sam da će početi pristizati s vozilima, te idućim trajektom, u 14 i 30, u većini napustiti otok. Tako se i dogodilo, vozila su stizala, policajci izlazili, dočekivala sam ih s natpisom. Mnoge sam od interventnih policajaca direktno pitala, kako će postupiti ako im neki idući put narede da nas tuku, ovdje na otoku ili drugdje u našoj domovini, hoće li poslušati nalog i “raditi svoj posao”? (“Radim svoj posao” je fraza iza koje su se i u doba nacizma skrivali i čuvari u koncentracionim logorima, ali se nisu uspjeli sakriti. Bila je, izgleda, premala da bi pokrila zlodjela.) Policajci su uglavnom odgovarali da do toga neće doći. Rekla sam im da, na žalost, vjerojatno hoće, da je ovo tek početak, neka pogledaju oko sebe što se zbiva, djeca će nam postati robovi ako se svi skupa ne trgnemo dok još možemo…Odgovarali su mi da će poštivati zakon, a na moje riječi da je moguće da zakon uskoro zabrani javna okupljanja i prosvjede bilo kakve vrste, rekli su i opet da će “provoditi zakon”. A što ako je zakon nepravedan, represivan, ako se kosi s demokratskim standardima, pitala sam? Svi odreda su odgovarali da se zakon treba poštovati, drugačije dolazi do anarhije. Moram naglasiti da su bili korektni, imala sam osjećaj da im je poprilično neugodno što ih jedna žena poziva na red.

No, oko 14 sati mi je prišao interventni policajac koji je netom stigao, krupan, viši od 2 metra i naredio mi da odem odatle, da ih prestanem vrijeđati, provocirati i praviti cirkus. Točno tim riječima. Rekla sam mu da imam pravo tamo biti, ne vrijeđam i ne napadam nikoga, a on mi je odgovorio da će mi, budem li tvrdoglava i ne udaljim se smjesta, pozvati lokalnu policiju, koja će me privesti u policijsku postaju. Odgovorila sam mu da sam došla izraziti svoj stav, nezadovoljstvo njihovom nazočnošću na mom otoku, na to imam pravo, i da neću otići. Pozvao je policiju, policijski auto je stigao u trenu, i mene su pokupili naočigled nekolicine mještana koji su se zatekli u luci i priveli su me u policijsku postaju. Policajac koji me priveo mi je dao da pušem alkotest, zacijelo iz uvjerenja da samo pijani građani prosvjeduju protiv društvene nepravde. Potpisala sam na dnu zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, ispod mog potpisa odštampano je “potpis osumnjičeni-ka/ce”, tako da odmah znamo što smo, po policijskoj terminologiji. Potom sam dala izjavu, a transparent su mi oduzeli, kao dokaz na Prekršajnom sudu, za što su mi dali potvrdu. Terete me po članku 17. za “vrijeđanje službenih organa”. Osim teksta na transparentu, u kojem ja ne vidim ništa uvredljivo, nisam vrijeđala niti napadala nikoga, niti verbalno niti fizički, a nitko od interventnih policajaca to nije ni rekao. Odmah nakon dane i potpisane izjave, puštena sam iz policijske postaje.

Gospodi novinarima koji vide, izgleda, duplo (a ne rade im alkotest!), informacija da je na Braču bilo uvrh glave osamdesetak interventnih policajaca, a ne dvjesto, čak i tristo. No i to je osamdesetak previše!

Ministar Ostojić je jučer u Saboru rekao KLJUČNU stvar: SABOR je u prošlom mandatu dao ovlaštenje interventnoj policiji za ovakve postupke! Dakle, “sve je po zakonu”! I tu je problem, stoga treba jasno i glasno zahtijevati promjenu takvih zakona. Osobno ne očekujem da će do promjene doći. Dapače. Prema predviđenom scenariju, kad našu nesretnu domovinu uguraju u novu tamnicu naroda, eufemistički nazvanu EU, zasut će nas tolikom količinom novih zakona i propisa, da će nam se današnji ispadi interventne policije činiti igrom djece u vrtiću, u odnosu na prave represije koje nam se spremaju! Većina ljudi toga uopće nije svjesna, slijepo vjeruju da je temeljna funkcija ljudi na vlasti boljitak svih nas, i dok shvate da je to tek demagogija, jer se prave karte ne otkrivaju ni u profesionalnoj kartaškoj igri, a kamoli u aktualnoj političkoj zbilji, gdje su ulozi poveliki, bit će prekasno.

“Prema zakonu”, mene će najvjerojatnije poslati na Prekršajni sud gdje mi “prema zakonu” mogu naplatiti kaznu zbog mirnog prosvjedovanja, nimalo agresivnog, bez riječi uvrede bilo kome. Istovremeno, “prema zakonu”, interventna policija, koju MI plaćamo, dolazi na MOJ otok, uredovati i demonstirati silu mojim otočanima, radnicima koji mjesecima ne primaju plaću, kojima je grabež političara na vlasti poljuljao egzistenciju? O čemu se ovdje radi ako ne o pokušaju zastrašivanja javnosti, u smislu: probajte izraziti svoje negodovanje, pa ćete vidjeti! Moje je privođenje imalo samo tu svrhu, zastrašiti mene i sumještane. Shvaćam da je supetarska policija morala doći na poziv interventne policije. No ne znam čemu im je služio alkotest, jer nisam pokazivala niti najmanju nekoordiniranost pokreta, niti zaplitanja jezika, gubitka ravnoteže ili inih znakova konzumacije -OH grupa, a od prometala sam koristila isključivo par vlastitih nogu. K tome ne vidim otkud su oni zaključili da sam “remetila javni red i mir”. Čime? Komadom stiropora? Čak ga nisam stigla ni pričvrstiti na letvu, nisam imala vremena naći nešto prikladno, već sam ga držala među rukama. Isto tako, a “prema zakonu”, bivši premijer koji je, između puno toga ostalog, Hrvatskoj učinio ogromnu štetu lišivši je prava upravljanja u jedinoj državnoj naftnoj  kompaniji, bi mogao, ako mu odvjetnički tim bude dovoljno sposoban a sudac naklonjen, glatko izbjeći kaznu, i do kraja života uživati sa svojom obitelji, koju je materijalno osigurao NAŠIM novcem barem narednih dvadeset generacija, svjetlosnim godinama daleko od zbilje građana koje je bezobzirno pokrao. U zemlji izokrenutih vrijednosti sve je moguće.

Većina internetskih portala je sinoć prenijela vijest o mojem privođenju, komentari čitalaca su uglavnom zdravorazumski, no ima i onih koji su mi, kao članici nadstranačke udruge Volim Hrvatsku prilijepili etiketu desničarke, pa smo sad, kao, mojim ekscesom, zadobili pažnju javnosti. Takvi bi se prvo trebali informirati što znači “nadstranačka”, potom što znači  “udruga”, a ako i u nazivu “Volim Hrvatsku” nalaze išta sporno i “desničarsko”, neka se upitaju tko su oni sami i za što se zalažu. Ako je voljeti svoju domovinu i ljude koji u njoj žive “desničarenje”, tada bi se, zacijelo, trebali ukinuti svi simboli države, uključujući zastavu, himnu, pa i sam naziv, kako naše domovine, tako i naš, naroda koji se smatramo Hrvatima. Neinformiranost i neznanje su izazvali više štete nego bilo što drugo tijekom ljudske povijesti, a u današnjoj dostupnosti informacija, neznanje je znak zacementiranih umova, prečesto lijenosti da se mozak uključi, o svijesti da i ne pričam. “Znanje” utemeljeno na predrasudi jest zabluda. Stoga, želimo li dobro sebi i svojoj djeci, otvorimo oči, pa će nam sve postati razvidno, kao na dlanu.

Željana Maričić

Deset hrvatskih zapovijedi


Prema radu: Mira Kolar-Dimitrijević (Sveučilišna profesorica u mirovini, Zagreb)
HRVATSKI POVJESNIČAR VJEKOSLAV KLAIĆ I NJEGOV DOPRINOS ODGOJU HRVATA
(Povodom 80. godišnjice Klaićeve smrti)

danas objavljeno:

III Štedi!

Lijepo kaže narodna poslovica: “U radiše svega biše, u štediše jošte više.”

Treba dakle ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet druga narodnaposlovica; “Tko ne zna štedjeti, brzo će mu nestati.”

Teško onome, za koga se može reći: “Što je ruha, na njemu je, a što kruha, u njemu je.” A još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi pjevajući: “Što dobijemo, to zapijemo.”

Štedjeti je lako, samo ako hoćeš. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potrošiš sve ono, što si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar nešto od svoje zarade otkineš i pohraniš. Ato ćeš tako udesiti, da trošiš tek za ono, što ti je od najpreče potrebe, a da se kaniš onoga, što je suvišno.

Štedjeti je slast. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, a para do pare gotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast štednje ne izrodi u strast, pa da od štediše ne postaneš škrtac.

Štedjeti je tvoja sveta dužnost, koju moraš vršiti i zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje. Štedi za sebe samoga, jer kad te snadje nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk proturaš u svijetu?

Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga čuvaj bijele novce za crne dane. Štedi zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima vratiš, što su te u svijet opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva što si ih porodio, da pomažeš, dok stanu na svoje noge. Napokon je i rodjena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se odužiš makar u smrtnom času, kad se opet vraćaš u blago krilo njezino.

Štedimo dakle svi: staro i mlado, muško i žensko! Naročito vi, žene hrvatske, kanite se gizde i raskoši svake. Dobra kućanica drži tri ugla kuće, mnogo puta još i četvrti. Samo brižna i štedljiva žena vjerna je ljuba svome bračnome drugu, a dobra majka djeci svojoj.

Slabo će pomoći svi politički programi, kojima se nastoji pridići i spasiti narod hrvatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod održat će se tek onda, ako se nauči raditi i – štedjeti.




I. Govori hrvatski!

Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema. On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća. Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kući i u javnosti…  više:  Govori hrvatski

II. Radi!

Bog ti je stvorio dvije ruke, – ne da ih prekrstiš i dangubiš, već da njima radiš. Raditi možeš i nogama, i te kako! A i glavu imaš, da njome misliš i radiš, a ne da blejiš u zrak. Jer čovjek baš je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje Božje… više: Radi!

III. Štedi!

Lijepo kaže narodna poslovica: “U radiše svega biše, u štediše jošte više.”  Treba dakle ne samo raditi, nego i štedjeti. Jer zgodno kaže opet druga narodnaposlovica; “Tko ne zna štedjeti, brzo će mu nestati.” Teško onome, za koga se može reći: “Što je ruha, na njemu je, a što kruha, u njemu je.” A još teže je po onoga, koji je raspikuća, pa se tješi…  više: Štedi

http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/o-autoru/deset-hrvatskih-zapovijedi/

Čačić – fotelja glavu čuva

Published 26.04.2012

„Što ste slušali prije 6 mjeseci sasvim je svejedno. To nikoga ne zanima, a ako ste vi mislili da je to zanimljivo slušati, sumnjam u vašu zdravu pamet.”, poručio je Čačić svima nama kroz poruku u govoru koji je održao poslodavcima. Udruženju poslodavaca govorio je o temama koje su njima svete, investicijama i profitu, a svim svojim dosadašnjim postupcima biračkom je tijelu već je odavno poslao tu istu poruku.

Ne namjeravam se baviti interesom poslodavaca, elitne grupe okupljene isključivo po ključu interesa. Njima, ali i nama koji smo putem TV kamera pratili njegovo izlaganje, poručuje da je on “njihov i naš Bog” i da On određuje uvjete u kojima će se, ako će, ali i tko (ne)će raditi. Ne odgovara Čačić nikome, barem tako misli On. Ne odgovara prema biračima, narodu, poslodavcima, proizvođačima, trgovcima, kupcima ni radnicima. Ne odgovara članovima HNS, kukuriku koalicije, premijeru Milanoviću, Hrvatskom saboru pa čak ni sudovima. Čačić se očito pokušava promovirati u čovjeka koji odlučuje o tuđim sudbinama, a u konačnici će se to možda i dogoditi, ako ga netko ne zaustavi. Svi bi oni mogli na kraju podijeliti njegovu sudbinu koja ne izgleda nimalo ružičasto, iako to Ratko ukiseljenim osmjehom-cerekom pokušava prikriti. Prošloj koaliciji, HDZ-u i svim strankama koje su se hranile iz pohlepnih ruku Ive Sanadera, dogodio se sveopći potop, izazvan nemoći da se odmaknu od čovjeka koji je zagospodario s njihovim sudbinama. Hoće li o ovi doživjeti tu sudbinu vidjet ćemo uskoro, no siguran sam da oni ili Čačić ne će dočekati kraj mandata u ovoj raspodjeli uloga – fotelja.

Čačić si je svojom bezobzirnošću priskrbio moć, utjecaj i bogatstvo, no pitanje je do kada. Poslovica kaže da vrč ide na vodu dok se ne razbije, a svjedoci smo seriskog pucanja niza vrčeva koji su do nedavno iz naizgled nepresušnih izvora dovlačili silne količine moči i novaca. Isluženi se vrčevi jedan po jedan razbijaju o glave vrčonoša, svih koji se u njihovoj blizini nađu ili su pored njih kročili. Kukurikavci su prvih 100 dana svoje vladavine izrađivali nove glinene posude strahujući da je možda problem u umoru materijala, a pri tom su tražili ljude koji će ih ponijeti. Poznata je činjenica da nisu ekipirani kao njihovi prethodnici pa ni u 120 dana od preuzimanja izvora moči i bogatstva ne uspijevaju pronaći “prave ljude”. Neki su se izmaknuli, neki su nesposobni i nepouzdani, a neki ni ne mogu preuzeti tu dužnost jer su već prozrijeti kao ljudi kojima se ne može ukazati povjerenje. Ekipa na vlasti im ukazuje povjerenje, dogovorili bi se i oko cijene vjernosti, no čak je i ovako neefikasno pravosuđe dovoljno brzo da svojom užasno usporenom rukom pravde dohvati Ferenčaka, Sanju Kalamburu i tko zna kojih još kandidata za mjesta vrčonoša novokomponirane vlasti.

Čačić je svjestan svojih slabih točaka i zna da su vlast i fotelja u koju je zasjeo jedina slamka spasa.  Spreman je poziciju “Boga našega” kupiti svime što mu je na raspolaganju. Naša sudbina i budućnost uobičajena su cijena dosadašnjim vlastodršcima. Spreman je fotelju kupiti i s ono malo obraza, ako to još uvijek posjeduje, odreći će se stranke, drugova i obitelji, no ono čega se nikada ne će odreći je fotelja, jer ona glavu čuva. Sve za fotelju – fotelju nizašto!

Dan za danom otvaraju se Čačićeve nove afere ili doznajemo više o onima koje su do sada tek naznačene, nikada u razjašnjene i rijetko javno obznanjene. Pravo je pitanje tko ih otvara i zašto to čini.

Pronalazim četiri moguća scenarija.

- Državno odvjetništvo i mediji pošteno i nepristrano rade posao za koji su plaćeni.

Nije realno da je to razlog, jer nije riječ o potpuno novim aferama i nečem što tajnim službama i DORH-u do sada nije bilo poznato. Prijave su podnesene, dokazi predani, a neki postupci su zahuktali davno. Bilo je dana kad je postojao interes javnosti za javni rad i javnu tajnu o postojanju tamne strane Ratka Čačića, no neke informacije tek sada izlaze na vidjelo. Zaključujem da pošten i nepristran rad DORH-a i medija nisu razlog.

- Pod pritiskom EU službe napokon rade svoj posao, a mediji to ne mogu zataškati taman da i žele.

To nije realno, jer je jasno da je Čačić najbolji partner za one koji žele brzu zaradu i/ili dobiti trajnu garanciju da je investicija sigurna. Čačić kao partner ima cijenu, no i kupovina mira u fotelji vlade je nešto za što je Čačić spreman prodati dušu vragu. Nije realna opcija i zato jer su ga mogli spriječiti da zasjedne u fotelju. Imali su sve informacije i mehanizme za to.

- HDZ kroz svoj utjecaj na medije i službe pokušava stvoriti ravnotežu.

Najmanje realna opcija. Utjecaj nisu koristili tijekom kampanje i u vrijeme kad su otvarane afere, pokretane tužbe protiv njih i njihovih čelnih ljudi i ministara. Utjecaj koji posjeduju koriste za međusobne unutarstranačke bitke, a Hrvatska im je sad zadnja briga. Ovako slabi ne brinu brigu o silovitom Čačiću, a ni sam Čačić se ne zamara njima. Čačić i HDZ su dvije odvojene priče.

- Harangu pokreću partneri iz kukuriku koalicije, uz podršku samog HNS-a.

Oh, da…u tom grmu leži zeko. Svi su prepoznali opasnost (za sve njih) koju Čačić predstavlja, prepoznali su njegove slabe točke. Iskoristili su njegovu silovitu narav tijekom kampanje, jer je trebao netko tko će napadati HDZ umjesto mlakog Milanovića, no danas im je Čačić počeo smetati. Svima redom, a ponajviše Zoranu Milanoviću – koji je nestao u njegovoj sjeni, Slavku liniću – koji nije promoviran u najutjecajnijeg ministra i Vesni Pusić – ženi koja već godinama vodi bitku unutar HNS-a i koja mu nikada ne će zaboraviti smjenu nakon prošlih izbora u kojima je objektivno napravila ogroman uspjeh, a pala kao žrtva neiskusnog Zorana Milanovića.

Svi su oni svjesni opasnosti koju donosi Čačić. Znamo da Čačić ne će otići sam, čak ni onako “samozatajno” kako je prije uhićenja otišao Sanader, stoga mislim da bi on mogao biti prvi po kojeg je dok je još na dužnosti došla policija i odvela ga “u nepoznatom pravcu”.

Pisao sam prije 15-ak dana o zakulisnim igračima koji iza dimne zavjese “sukoba nacionalista i antifašista” pokušavaju prikriti nešto veliko. Naznačio sam Čačića i kao za to potencijalno interesiranijeg, a razvojem događanja sve više sam uvjeren da je upravo on taj.

Upravo tada je u Mađarskoj izveden obrat kojim je odgodio donošenje presude koja bi ga konačno odvela u zatvor i faktično zauvijek maknula s političke scene.

Ratko odgodu suđenja tumači “nekim provjerama” koje “prema njegovim informacijama”. Dobronamjerni ljudi će pomisliti da je riječ o provjeri visine plaće, jer svojevremeno, licemjerno i pod prisegom, prijavio je plaću od 5.127 kuna, a danas je sjedanjem u potpredsjedničkoj fotelji Vlade RH sigurno “popravio svoj skroman financijski status”. Visina plaće određuje i visinu odštete koju Ratko mora platiti, no njega ne brine odšteta, već realnost bezuvjetne zakonske presude. Ratko je oštećenima odmah ponudio da će platiti više ako odšteta bude premalena i pretpostavljam da je time samo pokušao kupiti njihovu naklonost. Da kažem pravim birtaškim rječnikom – “dogovorit ćemo se”. Ljudi nisu bili spremni na dogovore, žele vidjeti bahatog Ratka u zatvoru, a on se sad služi svim trikovima da to izbjegne. Nije realno da je riječ o provjeri visine plaće, za to bi sud pozvao Čačića da sam da iskaz. Šuška se da sud provjerava moguć diplomatski status, no svima je nejasno kako je, ako je, isti stekao.
Na početku suđenja zbog ubojstva dvoje ljudi u saobraćajnoj nesreći u Mađarskoj, izjavio je da odlazi iz politike samo ako će biti osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora. Da se pita Čačića on bi vjerojatno dopunio tu izjavu riječima da će otići samo u vrijeme služenja bezuvjetne kazne, ali i prijedlog  “amandmana svojoj izjavi” s kojim to ne će učiniti ukoliko sud odredi kaznu dobrovoljnim radom. Mogao bi “kaznu” odraditi radom na poziciji prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i člana nadzornog odbora INA-e, a ako sud ne odredi baš tako mogao bi on raditi iz zatvora i u dane izlazaka vikendom. Možda bi mogli organizirati da kaznu odsluži u Hrvatskoj, u zatvoru otvorenog tipa pa da suradnici u vrijeme odsluženja dolaze na posao do njega.

Može Ratko izvrdavat koliko želi, ali prema svemu sudeći dani mu se odbrojavaju i ne vjerujem da će čak i neodlučni Zoki propustiti i iskoristiti priliku da se uz pomoć medija koji su se dočepali Ratka nasilnog, vrijednih ručica svojih ministrića i svesrdne podrške HDZ-a u Hrvatskom saboru, riješi “Ratka – Boga i batinu”. Ako to propusti vidjet će Zoki svog Boga i batinu!

Da ne zaboravim prstom uprijeti u razlog zbog kojeg je Čačić mogao gledajući u oči suca, ispaliti onu nebulozu o prosječnom imovinskom statusu. Vjerojatno formalno nije ni lagao, jer je upitan za plaću.  Prestankom obnašanja dužnosti župana ostao bez plaće koja mu je godinama isplaćivana, naravno iz proračuna. Naknade za “rad” u nadzornim odborima ne računaju se u plaću i to ga sudac nije pitao, ali postoji još čitav niz izvora prihoda i Čačićevog bogatstva. Sudac je pitao za plaću, a Ratko ne živi od plaće. Samo od dividendi dionica Kraša, koje je formalno prenio na odvjetnika, zaradi oko 100.000 kuna godišnje. Prenio je on te, ali i druge brojne udjele u raznim trgovačkim društvima na odvjetnički ured. Prema mojim informacijama u Coning projektu na svoje je ime držao 23 posto dionica, a dodatno posjeduje i udio u Coning alfi, koji je procijenjen na 7 milijuna kuna. Coning alfa je inače većinski vlasnik dioničkog društva Coning inženjering. U Coning inženjeringu je Čačić bio direktor do 1999. godine, a sada ga je na tom mjestu zamijenila supruga Marija Čačić. Malo ljudi je upoznato s “poslovnom transakcijom” (malverzacijom) kojom je s posrnulog preimenovanog Coninga (da se prikrije povezanost i stvaranje lošeg imagea preimenovan je u Ingprojekt), upravo na Coning inženjering, Coning ekologiju, Coning turizam i Coning informatiku prenesena sva materijalna imovina u obliku zemljišta, zgrada i opreme. Sve se to dogodilo prije početka stečajnog postupka koji je završio prije nekoliko dana, također u sjeni medijske buke o “ustaškoj guji”. Coning je prije pokretanja stečajnog postupka na tvrtke kćeri prenio i svoje djelatnosti, pa su one preuzele i zaposlenike, no očito ne i dugove.

Kad je rađena revizija pretvorbe i privatizacije Coninga odnosno, tvrtka je imala evidentiranih nepodmirenih obveza u iznosu od 221 milijun kuna, od toga je država potraživala 63,9 milijuna kuna. U nalazu revizije navodi se da je račun tvrtke neprekidno blokiran od 1.kolovoza 1995. godine! Podaci koje iznosim rezultati su državne revizije koja je izvršena nad Coningom, odnosno Ingprojektom.

Stečaj je završio na način da je od ukupno 452 milijuna kuna potraživanja, priznato samo 177 milijuna, a preostalih 275 mil. otišlo je u zastaru. Velik dio potraživanja odnosio se na propali posao Coninga u Izraelu, težak 282 milijuna kuna, koji je prema nekim saznanjima Čačić svojevremeno pokušavao sanirati preko Fonda za privatizaciju, o čemu je nebrojeno puta govorio bivši saborski zastupnik Miroslav Rožić. Rožić je Čačića pozivao da ga optuži za klevetu, ako misli da je to laž, pa će na sudu pokazati i dokaze. Koliko znam DORH nikada nije pokazao interes preuzeti dokaze, kako bi mogli podnijeti prijavu protiv Čačića, koji je navodno zloupotrijebivši položaj vlasti pokušao utjecati na isti da se tog duga riješi.

Ispada da dug nije ni bitan, jer Ratko udarcem čekića ovršnog suca biva oslobođen obveze plaćanja gotovo pola milijarde kuna. Gledano iz perspektive običnog čovjeka postaje jasno od kud Čačiću tolika doza arogancije, ali i interes da sačuva fotelju koja mu doslovno čuva glavu.

Vrlo skoro ćemo vidjeti hoće li se, kada i koji od vrčeva razbiti o glavu Ratka Čačića. Očekujmo glasan krik očajnika, koji bi za sobom mogao povući i druge zvijeri, ovaj put ”lijeve i/ili liberalne provenijencije”, ali istog nakaradnog mentalnog sklopa, kao i oni koji već griju klupe hrvatskih sudova i sve napučenijeg Remetinca.

Preuzeto s http://blog.vecernji.hr/roko-sikic/2012/04/26/cacic-fotelja-glavu-cuva/

Rijeka kreće
Autor Zajedno Hrvatska
Srijeda, 04 Travanj 2012 15:55

Danas, 4 travnja 2012. godine u Rijeci,  potpisan je poslovnik o radu regionalne koordinacije
domoljubnih organizacija „Zajedno Hrvatska“.
…..“ Misija Koordinacije je postizanje sinergijskog učinka u  afirmaciji i popularizaciji vrijednosti i
interesa iz programskih opredjeljenja članica.

Cilj Koordinacije ja povećanje sudjelovanja članica u političkom i gospodarskom odlučivanju na
regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Oprativni cilj Koordinacije je stvaranje koalicije za sve vrste demokratskih izbora na lokalnoj,
nacionalnoj i međunarodnoj razini te referendume i druge izborne postupke“…………
Izvod iz potpisanog poslovnika.
Potpisnici su bili (abecednim redom):
1 / 4Rijeka kreće
Autor Zajedno Hrvatska
Srijeda, 04 Travanj 2012 15:55
1. Akcija za bolju Hrvatsku – ABH

2. Hrvatska čista stranka prava – HČSP
3. Hrvatska stranka prava – HSP
4. Savez za promjene – SP
5. Volim Hrvatsku – VH
6. Udruga branitelja hrvatskog obrambenog rata „Bojovnik“
7. Udruga hrvatski domobran
8. Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke
9. Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca
Također je najavljeno skoro pristupanje značajnog broja udruga.
Koordinacija Zajedno Hrvatska je trajno otvorena za priključenje svih organizacija i istaknutih
pojedinaca…… koji promiču održivost, dobrobit i razvoj zajednice, obranu i obnovu vrijednosti
nacionalnog suvereniteta, ljubav prema Domovini, brigu o hrvatskim državljanima u Domovini i
Hrvatima izvan granica Hrvatske, odavanju zaslužene počasti žrtvama položenim u nastajanju
Hrvatske države, upornost u otporu šovinistima, profiterima, izdajnicima i ostalim neprijateljima
krvlju, radom i znanjem sticanih  vrijednosti Hrvatskog naroda, otpor diskriminaciji hrvatskih
2 / 4Rijeka kreće
Autor Zajedno Hrvatska
Srijeda, 04 Travanj 2012 15:55
domoljuba…….. Izvod iz potpisanog poslovnika.

Događaj su popratili lokalni i nacionalni mediji.
Sljedeći koraci koordinacije su osnivanje tijela sukladno poslovniku, što će se obaviti par dana
nakon Uskrsa. Nakon toga odmah slijede konkretne aktivnosti, prvenstveno vezane za
regionalne probleme.
Potpisnici koordinacije Zajedno Hrvatska, s lijeva na desno: 1. Mile Biondić – Udruga hrvatskih
3 / 4Rijeka kreće
Autor Zajedno Hrvatska
Srijeda, 04 Travanj 2012 15:55
dragovoljaca Domovinskog rata grada Rijeke, 2. Marin Škibola – Savez za promjene - SP, 3.
Dean Girotto – Hrvatska stranka prava - HSP,Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca, 4. Denis
Malnar – Hrvatska čista stranka prava - HČSP, Udruga Hrvatski domobran, 5. Zvonko Čapko –
Volim Hrvatsku - VH, 6. Ladislav Turudić – Akcija za bolju Hrvatsku – ABH, 7. Boško Vidas –
Udruga branitelja hrvatskog obrambenog rata „Bojovnik“.
4 / 4

U ZEMLJI GDJE ODRASLI MUŠKARCI PLAČU!


U zemlji gdje je nepovratno umiranje radnih mjesta svakodnevica, gdje je riječ "stečaj" mantra ministra financija, gdje odrasli muškarci, nakon uručenog im otkaza, plaču, što potrese srce svakog tko srce ima, velika je hrabrost uopće bilo što raditi, proizvoditi, ući u bilo kakav poslovni rizik. Umjesto da Vlada podrži i zaštiti svoje poljoprivrednike koji proizvode u sve težim uvjetima, jer je proizvodnja hrane strateški interes svake zemlje, temelj je samostalnosti jer građani jesti moraju, Vlada, kako sadašnja tako i sve bivše, poljoprivredu namjerno zanemaruje, slijedeći naputke svojih gospodara iz Bruxellesa.

Političke klase Hrvatske su u dogovoru s bankarima i korporatistima pronašle učinkovito rješenje kako njima osigurati dodatni profit, uzimajući novac poreznim obveznicima, a proizvođačima platiti tek toliko da im se proizvodnja ne ugasi. Faustovska nagodba je glasila: vi nama zakone kojima ćemo legalno pljačkati vaše građane, mi vama dobro plaćene bruxelleske fotelje koje će, opet, plaćati vaši građani! Čarobna se formula naziva POTICAJI. Režimski novinari su od svojih šefova dobili zadatak, kojeg slijede vjernošću psa, da zavade poljoprivrednike i građane koji su u istom položaju, svi premalo plaćeni i podjednako izrabljivani. Taktika "zavadi pa vladaj" izuzetno je djelotvorna, i primjenjuju je vlastodršci otkada je svijeta i vijeka. No naši nam poltroni-novinari i isti takvi političari prešućuju da je jednako u SVIM zemljama kapitalističkog svijeta, jer SVE VLADE pogoduju korporacijama, seljaci posvuda zarađuju malo ili ništa, a porezni obveznici sufinanciraju (Najtoplije preporučam članak Večernjeg lista o belgijskom mljekaru, pročitajte ga na linku:http://www.vecernji.hr/vijesti/belgijski-mljekar-ne-stignem-leci-krevet-a-ne-zaradim-ni-placu-clanak-380719  Zanimljivost tog novinskog članka jest što nas, od države kontrolirani, mediji konstantno lažu kako je u zemljama EU - a Begija je njen RAZVIJENIJI dio - sve sjajno posloženo, a kad tamo seljak s 230 muznih krava ne može spojiti kraj s krajem?! Banka ga ucjenjuje, i on i njegova 61-godišnja majka su im tek besplatna radna snaga, a besplatno rade samo robovi, tako smo barem učili iz povijesnih knjiga. Kakav se onda scenarij sprema našim seljacima ulaskom Hrvatske u EU? Vi vidite perspektivu, svjetlo na kraju tunela? Ja nekako ne, vrlo je tamno i maglovito.

Istina jest da našim seljacima ne bi trebala niti kuna poticaja iz državnog proračuna, kad bi svoje proizvode prodavali po cijenama koje su im isplative, bez pogodovanja krupnom kapitalu. No to bi bilo moguće jedino pod uvjetom da je vlast u ovoj zemlji uistinu hrvatska. Resorni ministar je odavno morao uočiti da broj proizvođača mlijeka drastično opada, jer pad od 60.000 na 14.500 nije mogao proći nezapažen, i već tada je morao pozvati sebi predstavnike mliječnoprerađivačke industrije i otvoreno im reći da je opstanak poljoprivrednika strateški za ovu zemlju, i neka se izvole odreći dijela svojih profita i omogućiti mljekarima da pozitivno posluju. Jasno, glasno, ultimativno! Tada bi se taj ministar mogao nazvati hrvatskim, i naša bi lijepa zemlja danas drugačije disala.   

Što se poticaja tiče, ministar iz svoje fotelje, kao i sve službe ministarstva poljoprivrede, putem arkoda, jednostavnim pritiskom na tipkovnicu, mogu u trenu provjeriti što pojedini poljoprivrednik ima zasijano na svakoj čestici zemlje, koliko grla stoke je prijavio, te mogu u slučaju bilo kakve sumnje poslati nadležne inspekcije da provjere pravo stanje na terenu. To oni i rade, kontrolirajući isključivo manje proizvođače, dok velike, poput Agrokora, zaobilaze u širokom luku, bojeći se, valjda, da se ne zamjere svemoćnom Todoriću, i ne ostanu bez svoje sinekure. Stoga priče o tome kako poljoprivrednici jako muljaju s poticajima je čista laž, jer muljati mogu samo oni koji imaju dobro zaleđe od strane nadležnih državnih službi, budući u slučaju davanja lažnih podataka idućih nekoliko godina poljoprivrednik nema pravo tražiti poticaje, a biva i kažnjen pred Prekršajnim sudom, a inspektora i vremena je dovoljno da nadležni provjere zahtjev za poticaj svakog poljoprivrednika, jer im je to posao za koji su plaćeni.

A evo i malo brojki, pa ako se želite okušati kao "novopečeni" poljoprivrednik, samo izvolite! Većina današnjih seljaka radi na seoskim gospodarstvima koje su u obiteljskom posjedu generacijama. No ako krećete otpočetka, za gospodarstvo od, primjerice, 25 krava, potrebno je imati oko 25 hektara zemlje (37.500kn/ha), barem 1 traktor od 100 KS (najjeftiniji kineske proizvodnje je oko 190.000kn) i jedan manje snage (oko 75.000kn), plug (dvobrazni, 15.000kn), tanjuraču (26.000kn), sijačice (jednu za kukuruz, drugu za zob, ječam, pšenicu, (od 50 - 75.000kn svaka)), drljaču (7.500kn) ili sjetvospremač (7.500kn), barem dvije prikolice (svaka od 40.000kn), prikolicu za stajski gnoj (37.500kn) rotokosu (14.000kn), silokombajn (26.000kn), sakupljač za sijeno (11.000kn), balirku za sijeno (75.000kn), radionu za manje popravke s alatom (bušilice, brusilice, alat... oko 40.000kn - i k tome trebate imati jednog genijalaca koji sve to zna raditi!), te prostor gdje bi sve te strojeve držali. Tu je još, dakako, 25 krava, svaka košta barem 11.000kn, štala oko 1.100.000kn. Dakle, zbrojeno daje oko 3.000.000kn i to je minimalna vrijednost imovine koju trebate da biste se mogli ovim poslom baviti. Djeluje li vam privlačno da se u ovaj podvig upustite? A nastavak tek slijedi! I uz sav svoj svakodnevan cjelodnevni rad, trud i prisutnost (jer krave nemaju vikend ni godišnji, ne možete im mahnuti rukom u petak popodne i pojaviti se u štali u ponedjeljak ujutro), ne možete potpuno utjecati na troškove svoje proizvodnje, koji mahnito rastu, a jako se odražavaju u cijeni vaših proizvoda, poput cijene goriva, sjemena, umjetnog gnojiva i zaštitnih sredstava, pa je svaka usporedba s rezultatima proizvodnje unatrag nekoliko godina, a kamoli prije 20-ak, neusporediva. Država se ne želi odreći trošarine i smanjiti vam cijenu plavog dizela (2005.godine je cijena bila 3,85kn, danas, 6,35kn), i premda je još uvijek većinski vlasnik kutinske petrokemije, za 100kg gnojiva NPK danas ćete platiti 433 kn (2001.godine cijena je bila 140 kn; 2007.godine 202 kn; 2009.godine 380 kn). Proporcionalno povećanju troškova za gnojivo i gorivo, porasli su i svi ostali ulazni troškovi. I kad izbalirate sijeno sa svojih polja, iskombajnirate žitarice, nakon što ste sve to isfinancirali, te započnete s mužnjom i predavanjem mlijeka, poštujući naputke veterinara i poljoprivrednih stručnjaka, zaključite da se s dobivenim iznosima ne možete ni pokriti, a kamoli zaraditi za pristojan život, i da jedino što uspješno proizvodite jest - gubitak! Tad se, očajni, obratite otkupljivaču koji ubire solidan profit prerađujući i prodavajući vaše mlijeko, a on vas izignorira, jer zapravo i želi vašu propast, budući u zemlji iz koje dolazi postoje viškovi mlijeka koje bi on rado ovdje uvezao, zadržavši pritom u svojoj zemlji dobivene kvote. Nakon toga se obratite resornom ministru, jer ste krivo procijenili da je u opisu njegovog radnog mjesta i briga za vas, poljoprivrednika, te vas i on izignorira. Ne preostaje vam drugo nego pravdu zatražiti "na ulici", u očekivanju da ćete blokadom prometnica prisiliti odgovorne u Vladi da pomognu naći rješenje. Tada vas, iz više cijevi, napadaju mediji, resorni ministar, huškaju građane ugrožene egzistencije da ste upravo vi krivi za njihov jad, otkaze, nemogućnost plaćanja režija, jer ste financirani iz proračuna, plaćeni iz njihovih šupljih džepova, pa na sebe navučete još i dio povodljive javnosti, koji ne shvaća da je u nezavidnoj situaciji upravo zato što bezuvjetno vjeruje medijima i što još nije uspio razlučiti da je politika SVIJU političkih stranaka na vlasti, od proglašenja hrvatske neovisnosti do današnjeg dana, sustavno osiromašivanje i upropaštavanje svih građana Hrvatske, počevši od radnika, seljaka, umirovljenika, te rasprodaja nacionalnih bogatstava i resursa, sve u cilju isporučivanje osiromašene Hrvatske korporatistima.

I što slijedi? Budu li mljekari prisiljeni isprazniti svoje štale, ostat će im zemlja na kojoj će neko vrijeme proizvoditi žitarice i stočnu hranu, jer mehanizaciju za njihovu proizvodnju već imaju, stoke će biti sve manje, pa će i cijena stočnoj hrani pasti, ratarima se više neće isplatiti proizvodnja, a da uđu u novu rizičnu proizvodnju i zaduživanja vjerojatno neće, jer tko se jednom opeče, i na hladno puše, a oni su već sagorjeli. Tada se može očekivati da će prodavati svoju zemlju u bescjenje, a prodaja će se, po zakonu, morati odvijati preko Agencije za prodaju poljoprivrednog zemljišta, koja će blagosloviti ili osporiti prodaju, pogodujući sebi bliskima i dragima, što u hrvatskim okvirima znači moćnima i nedodirljivima, a poljoprivrednik će postati socijalan slučaj, ukoliko država uopće bude imala sredstava za isplatu "socijale". I sama pomisao na ovakav scenarij trebao bi Predsjednika hrvatske vlade potaknuti da se svim sredstvima bori za dobrobit poljoprivrednika. Ali, to se ne događa niti će se dogoditi. Zašto? Zoran Milanović je živio i radio u Bruxellesu od 1996.-1999.godine kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj Uniji i NATO-u, i po povratku u Hrvatsku započinje njegov meteorski uspon. Gospodin Milanović, kao i predsjednik Ivo Josipović, te ministrica Vesna Pusić, trojanski su konji Bruxellesa, koji su uz pomoć medija i državnog odvjetnika Mladena Bajića postali i legalno izabrani predstavnici naroda, sa zadaćom da zadaju smrtonosan udarac hrvatskoj samostalnosti i suverenosti. Ako to građanima Hrvatske još nije posve jasno, u mjesecima koji slijede će postati.

Propagiraju nam ulazak u EU koja, kažu, nije država, a JEST (ima Ustav, sudstvo, zastavu, himnu, ministra vanjskih poslova, proračun...), kažu, nećemo izgubiti samostalnost i suverenitet, a HOĆEMO! Milanović je prilikom prvog posjeta Bruxellesu nakon referenduma dužnosnicima EU rekao da će, bez obzira koliko Bruxelles postrožio fiskalnu politiku prema zemljama-članicama, Hrvatska biti NAJPOSLUŠNIJA! Milanović jest izabrani premijer, no zar ova izjava ne znači prekoračenje ovlasti premijera i predaju hrvatskog suvereniteta? I opet, nitko na njegove riječi nije reagirao!? Hrvatska će ulaskom u EU postati tek mala regija, preplavljena strancima, za nekoliko godina bit ćemo manjina, i u to nema nikakve sumnje! O kakvoj "samostalnosti" i "suverenitetu" unutar EU naši političari pričaju? I kad narod posvijesti o čemu se zapravo radi, kako ćemo naplatiti štetu od odgovornih političara? Imaju li oni dovoljno da nam svima, a puno nas je, preko 4 i po milijuna, vrate sve što su nam pokrali, upropastili, oduzeli, spriječili, onemogućili? I postoji li alternativa? MORA je biti! Ako i sad, osviješćivani iz dana u dan da nam se dobro ne piše, priznamo sebi i drugima da smo ovce i da nam je jedina sudbina pognuti glavu i čekati krvnika, tada drugo i ne zaslužujemo! No ako shvatimo da je sloboda naše temeljno pravo, te posvijestimo udubini svog bića da NITKO nema pravo oduzeti nama i našoj djeci sadašnjost i budućnost, a kamoli političari kojima smo dobrohotno povjerili vođenje naše izmrcvarene domovine, dat ćemo im jasno do znanja kako nismo ovce i da se više ne damo šišati!

Željana Maričić

Intervju: Roko Šikić, NACIJA

Piše: Ivan Matić Nević Nakon održanoga referenduma 22. siječnja 2012. godine o članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji, izašlo je samo 43,51% od ukupnog broja hrvatskih birača, od kojih je za pristup hrvatske u Eu glasovalo 66,27% (što je 28,8% od ukupnog broja birača!). Nakon takvih rezultata priupitali smo Roka Šikića, predsjednika udruge „Volim Hrvatsku – Ne u EU“, koji su daljnji koraci njegove udruge (osnovana u rujnu 2010.) po tome pitanju. Podsjetimo, upravo je Roko Šikić u ime udruge „Volim Hrvatsku – Ne u EU“ inicirao osnivanje „Vijeća za Hrvatsku - Ne u EU", koji čine desetak hrvatskih van parlamentarnih stranaka, te više udruga i pojedinaca, u javnosti zastupala jasno i nedvosmisleno stajalište protiv članstva Hrvatske u EU. NACIJA: Gospodine Šikiću, tijekom predizborne kampanje za nedavne parlamentarne izbore gdje ste nastupali u ime novoosnovane stranke „Volim Hrvatsku“, te poglavito uoči minuloga referenduma za članstvo RH u EU, upravo se Vas u velikoj većini „ProEU“ medija svrstavalo u red vodećih „euroskeptika“ u RH, iako ja osobno radije koristim riječ „eurorealist“, u što se i sam svrstavam. Možete li se na početku malo predstaviti čitateljima „Nacije“. Iako ste u zadnje vrijeme sve više u medijima, o Vama kao osobi, šira javnost ipak ne zna mnogo, kao ni o radu Vaše udruge. Šikić: Mišljenja sam da privatan život ljudi koji su aktivno uključeni u neku vrstu javnog angažmana ne bi trebao biti javnosti serviran na pladnju, no ipak sam svjestan i te vrste interesa javnosti. Oženjen sam, živim u sretnom i skladnom braku i otac sam troje djece. Partner sam u tvrtci koja se bavi izgradnjom suvremenih farmi i još nekim tehnologijama iz područja poljoprivrede. Poznavanje stanja u poljoprivredi omogućilo mi je uvid u prijetnje hrvatskom seljaku, koje dolaze iz smjera EU kao i u nesposobnosti i nezainteresiranosti nadležnih ministarstava. U politici sam do nedavno bio angažiran samo na lokalnoj razini, kao nezavisni vijećnik u zagrebačkoj Gradskoj četvrti Gornji grad - Medveščak. Volim taj angažman, volim ljude i svoj rodni grad te uživam vidjeti direktne rezultate svojeg rada. Angažman na inicijativi, koja se usprotivila politici gotovog čina, kakvu provode oni koji sebe nazivaju “političkim elitama”, svojevrsna je suprotnost dotadašnjim aktivnostima u politici. Naša inicijativa prerasla je u pravi nacionalni pokret, a glas o borbi protiv globalističkog golijata ovih se dana proširio po cijelom svijetu. Priznajem da me malo iznenadio velik interes svjetskih TV kuća za naš rad, no s druge sam strane svjestan da cijeli svijet posrće pred neoimperijalističkom ekspanzijom, kojoj se mi na svojem komadiću svijeta pokušavamo oduprijeti. Razlog dosadašnjoj neupućenosti širokog kruga javnosti u naš rad leži u potpunoj medijskoj blokadi kojoj smo sustavno izloženi. Do nedavno smo se široj javnosti predstavili kroz nekoliko individualno organiziranih akcija provedenih od naših članova. U Omišu, recimo, dvije su naše članice zasule jajima stube pod nogama HDZ-ovaca. Učinile bi one to i SDP-ovcima da su se tamo našli, mi ne dijelimo te bahate ljude po boji stranačkih knjižica. Svojevremeno je naša članica prekinula govor tadašnje premijerke Jadranke Kosor i njezina dodvoravanja predstavniku EU Paulu Vandorenu te joj poručila da radi neovlašteno i protiv svoje zemlje. Možda je najzapaženija šire organizirana akcija skidanje zastava tzv. EU u Zagrebu i drugim gradovima širom Hrvatske. Jednu od njih, onu ispred Ministarstva poljoprivrede, skinuo sam osobno i to pred kamerama nekih TV kuća. Nakon toga sam pozvao policiju i predao im kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe, nalogodavca protuzakonitog isticanja zastave strane države. U to smo vrijeme do šire javnosti mogli doći samo balansiranjem na granici ekscesa, dok su istodobno euroforičari u svakoj informativnoj emisiji dobivali sijaset prilika da istaknu „nužnost“ svojeg jednoumnog projekta. Danas je situacija ipak malo drugačija i u proteklih mjesec dana probili smo zid blokade, no to je nažalost bilo tek zadnjih 15-ak dana prije referenduma. Mislim da je popuštanje medijske brane bio čak i dio smišljenog plana onih koji su na taj način pokušali stvoriti osjećaj postojanja bilo kakve ravnopravnosti suprotstavljenih mišljenja. Tada smo od dijela medija, i to onih visoke gledanosti, ali pune kontrole od strane vlasti ili u vlasništvu upravo iz područja EU, svrstavani u “ekstremiste”, “radikale” ili “neobrazovane primitivce”. Naš je rad kontinuirano poistovjećivan i povezivan s onim dijelom politički angažiranih ljudi koji u politiku ulaze iz čistog egzibicionizma, da ne upotrijebim grublje riječi, te na taj način profaniraju i naš rad. Rekao bih da su vremena rada u sjeni prošla i da je došlo vrijeme da zajednički reafirmiramo riječi koje su oni koji vode našu zemlju u potpunosti profanirali. Jedan od tih pojmova nalazi se u našem imenu, a to je ljubav za Hrvatsku, jednom riječju domoljublje. Možda zvuči naivno i pretenciozno, no mišljenja sam da neće biti sreće i uspjeha u društvu koje ne uspostavi odnose koji će politiku svesti na razinu časnog zvanja, a u nju uvesti kategoriju pune odgovornosti za riječi, djela i odluke. NACIJA: Kako komentirate činjenicu da je na referendum o članstvu Hrvatske u EU izišlo samo 43,51% od ukupnog (službenog) broja hrvatskih birača ili tek 1 960 231 birač? Znači li to da su hrvatski birači ravnodušni prema jednom tako sudbonosnom pitanju za cjelokupnu budućnost Lijepe Naše? Šikić: Riječ je o dugo pripremanoj prijevari, a ne o „zbunjenosti i zasićenosti politikom“ kako to danas pokušavaju prikazati čelni ljudi parlamentarnih političkih stranaka. Vratite se malo unatrag i prisjetite se kako je donošen ustav koji je omogućio da o sudbini Hrvatske odlučuje tek četvrtina registriranih birača. U ljeto 2010., iza zatvorenih vrata pregovarali su tadašnji oporbeni čelnik Zoran Milanović i tadašnja premijerka Jadranka Kosor. Umjesto da o promjeni ustava provedu sveobuhvatnu javnu raspravu, o svemu su dogovarali u tajnosti. Tek par dana prije izglasavanja novog ustava, za što im je trebao dogovor vlasti i oporbe, u javnost su izašli s nacrtom novog ustava. Javno prikazani tekst prijedloga novog ustava, uz još neke nakaradne izmjene, u sebi je sadržavao obvezu da na referendum izađe najmanje polovica registriranih birača. Kreator ustavnih promjena Vladimir Šeks imao je problema objasniti zašto se u promjeni, ako se već radi, izbjegava formulacija koja bi tražila da o toj sudbonosnoj temi odlučuje najmanje 50% plus jedan glas svih registriranih birača. To bi u smislu izlaska na referendum bila legitimna solucija. Šeks je predstavio nešto drugo, ali to nije uspijevao obraniti argumentima. Prijedlog novog ustava, kojeg je pokušavao obrazložiti, omogućavao je da u nekim uvjetima o odricanju od suvereniteta odluči tek 25% plus jedan glas. Naime, izbjegao je nadpolovičnu većinu kao uvjet za odluku, ali je taj prijedlog saadržavao obvezu izlaska na referendum najmanje polovice birača. Nakon toga slijedi podmukli trik. Na sjednici hrvatskog sabora izglasana je inačica Ustava Republike Hrvatske s presudnom izmjenom u formulaciji koja definira izlaznost na referendum o pristupanju EU. U ustavu piše da je za pdluku dovoljan nadpolovični rezultat izašlih, bez obzira na broj izašlih birača. Teoretski je bilo moguće da o sudbini Hrvatske odluči samo jedna osoba, ukoliko ta osoba sama izađe na referendum. To je čista prijevara i sada je jasno zašto je cijelo ovo vrijeme relativiziran izlazak na referendum, zapravo im je pasalo da izađu „njihove“ ciljane skupine, a nepristrani i neovisni birači ostanu kod kuće. O ovoj inačici ustava kakvu danas imamo nikada nismo obaviješteni putem izvješća nakon saborske rasprave i glasovanja. O tome nije bilo riječi čak ni na web stranicama Hrvatskog sabora, a ja sam za formulaciju o „većini izašlih na referendum“ dobio tek u 11. mjesecu 2010., kad sam ju pročitao u tiskanom primjerku ustava. Ne postoji informacija da li je ta formulacija bila dio ustavnih promjena dogovorenih iza zatvorenih vrata, a Šeks je namjerno tumačio neku drugu verziju ili je riječ o amandmanu na ustav, te tko ga je podnio. Zapravo, ne postoji informacija kakav su prijedlog zastupnici uopće imali pred sobom prilikom glasovanja, znamo samo to da je ta formulacija u objavljenoj inačici Ustava i da je kao svojevrstan autor Ustava potpisan tadašnji predsjednik za Ustav, Poslovnik i Politički sustav Hrvatskog sabora Vladimir Šeks. Nakon uspješno provedene pripreme manipulacije sve ostalo je bila samo tehnika. Odugovlačenje sa završetkom „pregovora“, proglašavanje pregovora tajnim, prihvaćanje svih nakaradnih uvjeta, zatajivanje štetnih posljedica potpisanih dokumenata, stvaranje dojma „gotove stvari“ i „nepostojanja protivnika jednoumne politike i argumenata štetnosti njihove politike“, ignoriranje javne rasprave i jednosmjerna komunikacija promidžbenim porukama, skretanje pozornosti na političku borbu za vlast na izborima koji su prethodili referendumu i konačna prijevara raspisivanjem referenduma umjesto, od strane kukuriku koalicije obećane odgode do provođenja javne rasprave. Vratimo se sad na moj prijašnji odgovor, u kojem pojašnjavam uvjete probijanja medijske blokade, i shvatiti ćete koliku su „kakofoniju“ izazvali, sasvim svjesni da im mali odaziv izuzetno odgovara. Realne ankete su pokazivale da eurofanatici na vlasti nemaju podršku pa su primijenili najdrastičniju mjeru manipulacije s onima za koje su imali informaciju da će izaći na referendum. Doslovno su zaprijetili najugroženijem dijelu biračkog tijela, umirovljenicima, da ako ne zaokruže DA za odricanje od Hrvatske neće dobiti mirovine! S druge su im strane ponudili „alibi obrazloženje“, da je to dobro za njihovu djecu, koja će „imati šansu“. Da me krivo ne shvatite, ne zamjeram nikome, osim manipulatorima koji vode Hrvatsku. Razumijem umirovljenički strah za preživljavanje, zbunjenost neutralno orijentiranih ljudi i nemoć van parlamentarnih stranaka i drugih čimbenika u hrvatskom političkom prostoru da se suprotstavimo golijatu. Jasno je da je riječ o obmani i zloupotrebi povjerenja birača, a sve to što su činili biti će zapisano u povijesti. Ne razumijem i osuđujem njih, samozvane političke elite, koji su sasvim svjesni posljedica koje će imati njihove odluke i postupci, ali i dalje ne odustaju od politike koja Hrvatsku vodi ka kolektivnom suicidu. NACIJA: Iako ste bili u neravnopravnoj utakmici kad je riječ o medijskoj nazočnosti u odnosu na eurofile, jeste li osobno ipak razočarani što je opcija PROTIV dobila samo 33,13% glasova na referendumu? Šikić: Ne mogu biti razočaran s tih 33,13%, jer sam sasvim svjestan uvjeta u kojima je taj rezultat izboren, ali je razumljivo da sam razočaran odlukom. Nije problem samo u medijskoj pozornosti, iako ona sama po sebi donosi neuhvatljivu prednost. Ovaj referendum je upitno legalan, ali apsolutno nelegitiman. Izostanak javne rasprave, prikrivanje potpisanih dokumenata, nepostojanje sveobuhvatne studije o posljedicama te već spomenutih javnih prijetnji i omalovažavanje protivnika njihove ideologije i mnoge druge manipulacije, stvorili su ozračje straha za egzistenciju kod jednog dijela biračkog tijela i opću nezainteresiranost kod ostatka birača. Ova trećina glasova na strani suverene Hrvatske, koji su u ovim uvjetima izašli i zaokružili PROTIV, obvezuje nas da nastavimo s ustrajnim radom. NACIJA: Ne mislite li da je još mjesecima prije parlamentarnih izbora propuštena prilika da se izbjegne ovaj porazan rezultat eurorealista na referendumu? Naime, postojala je ideja o ujedinjenju svih državotvornih, demokršćanskih i „eurorealističkih“ političkih opcija u jednu širu koaliciju radnoga naziva „Savez za Hrvatsku“ zbog višeg cilja (NE članstvu RH u EU), koja bi zbog sinergije zasigurno dobila 15-20 zastupničkih mjesta u Hrvatskome saboru te bi mogla formirati respektabilan saborski klub. Naime, upravo iz razloga što se niste ujedinili sada u Hrvatskome saboru imamo samo jednu jedinu zastupnicu koja je pozvala svoje birače da na referendumu glasuju PROTIV članstva Hrvatske u EU. Radi se o Ruži Tomašić, predsjednici stranke HSP dr. Ante Starčević. Šikić: Slažem se u potpunosti s tvrdnjom da smo morali izaći zajednički, okupljeni oko te osnovne točke. Mi smo s pozicije udruge pokušali stvoriti potrebu za formiranje takve široke nadideološke koalicije. Do početka ljeta 2011. osobno sam kontaktirao čelne ljude svih stranaka koje su danas okupljene u Vijeću za Hrvatsku NE U EU i predlagao im takvu široku koaliciju. Podsjetiti ću vas da je upravo na našim materijalima, krajem 2010. promoviran pojam „savez za Hrvatsku“, koji je na izborima kao svoj radni naziv preuzela jedna koalicija. Ne bih želio poimence prozivati nikoga, ali danas svi oni dobro znaju da su tada pogrešno procijenili svoju moć i krenuli pojedinačno ili u okviru neke parcijalne koalicije i da se to danas njima i cijeloj Hrvatskoj razbilo o glavu. Napomenuo bih da tada neke stranke nisu o temi ulaska u Eu imale stav kakav su deklarirale nakon završetka kampanje. Pri tom mislim upravo na HSP Ante Starčević i Hrast, koji su na izborima imali nešto jači rezultat od drugih, što mogu zahvaliti upravo činjenici da se nisu našli u prostoru medijske blokade zato što u vremenu kampanje nisu izlazili s tom „nepodobnom“ porukom. Neke stranke su politički prostor uporno pokušavale dijeliti na lijevo i desno i inzistirale na „okupljanju desnice“, bez obzira na stav o sudbonosnoj temi ulaska u Eu. Ni danas ne znam točan razlog zašto je spomenuta koalicija, koja je izašla s našim sloganom, izbjegla koaliranje s nama, iako smo svim strankama koje su bile dijelom te koalicije nudili suradnju. Štoviše, željeli smo povezati i regionalne stranke i neke istaknute nezavisne kandidate, poput Stipe Petrine, s kojim smo jedinim u konačnici pronašli zajednički jezik i poduprli ga kao našeg kandidata. Stipe je bio blizu ulasku u Hrvatski sabor, ali eto i on je dana na našoj neparlamentarnoj strani. Kako nije došlo do „povijesnog okupljanja desnice“, jednako kao što su i pravaši ostali očekivano razjedinjeni, poziv za nadideološko okupljanje suverenističkih snaga ostao bez odgovora, „sile osovine“, koje već 20 godina rotiraju u hrvatskoj političkoj zbilji, imale su otvoren put za svoju gotovo dogovorenu smjenu vlasti. Da, zbog pogrešnih procjena, sitnih interesa i taština nekih pojedinaca, propuštena je velika prilika i zbog toga silno žalim. S druge strane, mišljenja sam da ljudi koji nisu svjesni situacije, što ih odaje kao nedovoljno sposobne, ili su u svom političkom angažmanu vođeni osobnim interesima, poneki čak vučeni kao nečije marionete, nemaju ni snagu biti pokretači promjena u društvu. Nemojte zaboraviti poznatu činjenicu da tajne službe uvijek dopuštaju druženje dvije osobe ili grupe koje ne razmišljaju u skladu s njihovim naputcima, ali čim im se približi i treća takva, odmah šalju svog agenta da sve to razbije. U aktivnostima okupljanja jasno se mogu prepoznati ektivnosti tajnih službi i njihovih ljudi. Ove riječi nisu fobija, to je iskustvo čovjeka koji je pokrenuo aktivnosti koje u svakom slučaju nisu na tragu uputa kakve imaju službe koje „brinu za Hrvatsku sigurnost“. NACIJA: Republika Hrvatska, kako stvari stoje, 1. srpnja 2013. godine postaje članica Europske unije ukoliko europski parlamenti država-članica ratificiraju ulazak RH u EU. Koji su Vaši sljedeći koraci zajedno s „Vijećem za Hrvatsku - Ne u EU"? Hoćete li pokušati osporiti legitimnost referenduma i na koje načine? Treba odvojiti ta dva pojma i pogledati istini u oči po pitanju mogućnosti poništavanja legalnosti referenduma. Činjenica da je legalnost referenduma građena čak i na manipulaciji ustavom, govori o beskrupuloznosti autora ove obmane i u potpunosti potvrđuje nelegitimnost referenduma. Manipulacija demokratske volje birača, o čemu sam već govorio, čini ovako proveden referendum u potpunosti nelegitimnim, ali moramo biti svjesni utjecaja politike na sve razine sudstva, ali i državno tužiteljstvo, te je iluzorno pomišljati da će bilo kakva tužba, zahtjev za provođenje nadzora ustavnosti ili neka druga pravna forma poništiti referendum. Odluku mogu poništiti samo birači, a oni su to propustili učiniti 22. siječnja 2012. i to će uči u povijest zapisano zajedno s imenima ljudi koji su proveli tu prijevaru nad voljom naroda. NACIJA: Mislite li da je vijest kako je navodno general Ante Gotovina iz Haaškog pritvora poručio građanima da je i on za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji utjecala na birače i u kojoj mjeri? Podsjetimo, njegov brat Boro Gotovina, kako su prenijeli neki neovisni mediji, isti dan je demantirao tu vijest, ali ona nije došla do šire javnosti. Šikić: Čisto sumnjam da je ta vijest bitno utjecala na rezultat, ali ona dodatno dokazuje bezobzirnost aktualne politike i njihove sprege s medijima. Ne mogu ulaziti u to da li je general Ante Gotovina dao podršku članstvu u Eu, no začuđuje me da nakon objave vijesti da je generalov brat Boro demantirao tu vijest ne dolazi ni riječ od strane odvjetničkog ureda koji zastupa generala Gotovinu. S obzirom da su mediji objeručke prihvatili „vijest“ da je general dao podršku, što sigurno mogu opravdati potrebom za čitanošću i gledanošću, bilo je za očekivati da će još agresivnije pristupiti objavi vijesti da je ta informacija demantirana. Tko god bio autor te manipulacije, odigrao je prljavu igru s imenom čovjeka koji je zadužio Hrvatsku i poigrao se s njegovim imenom, ali i sudbinom kao uznika haškog zatvora i žrtve ove nakaradne politike. NACIJA: Ukoliko ostane status quo, odnosno ne dogodi se nešto senzacionalno te Hrvatska uđe u EU na ljeto 2013. godine, što prema vašem mišljenju očekuje hrvatsku državu i hrvatski narod u toj i takvoj Uniji? Naravno, pod uvjetom ukoliko se EU ne raspadne u narednih godinu i pol zbog krize eurozone i niza drugih problema? Šikić: Odgovor na ovo pitanje tražio bi daleko više prostora no što ga imamo u kratkom razgovoru poput ovoga. Riječ je o temi koja je iziskivala opsežnu i kvalitetnu javnu raspravu, kroz koju bi javnosti bile iznesene sve moguće projekcije odluke, kakva je donesena u siječnju 2012., a svoju bi konačnu realizaciju po planu moderatora naše budućnosti trebala imati u ljeto 2013. Eu danas nije ono kako je bila predstavljena u trenucima njezinog osnivanja, a teško je pretpostaviti u što će se pretvoriti do dana planiranog pristupanja Hrvatske u taj ugovorni savez. Riječ je o totalitarnoj tvorevini u kojoj zemljama kroz birokrate u biti upravljaju korporativni i bankarski interesi i sve je podređeno financijskom interesu ljudi koji su svijet uvukli u duboku recesiju. Svijet je u velikim problemima i pitanje je trenutka kada će stvari izmaknuti kontroli. Rješenje iz ove situacije ne može doći od onih koji su generatori tog stanja. Hrvatska nema nikakvu budućnost ukoliko se prepustimo toj stihiji. Slikovito rečeno, preprodavači karata za Titanic prijevarom su nam „uvalili“ kartu za put bez povratka, no to ne znači da se na taj brod moramo ukrcati. Ne treba biti vizionar da bi se prepoznalo da je taj brod već udario u santu, voda u njega navire i da je jedino mjesto na kojem se može preživjeti čamac za spašavanje, a ne luksuzni bruxelleski saloni. Slijedeći mjeseci će pokazati koliko sam u pravu, a iskreno vjerujem da će karta koja je rezervirana i većim dijelom već plaćena ostati neiskorištena i da ćemo u havariji koja se sprema, preživjeti. Hrvatski narod je preživio sve dosadašnje brodolome svih „mega carstava“, nadživjet ćemo i Eu. NACIJA: Treba gledati u budućnost pa Vas pitam ukoliko EU u ovoj formi ostane odnosno opstane i na jesen 2013. godine, kako se mogu štititi hrvatski nacionalni interesi u toj i takvoj Uniji, možemo li ipak nekako profitirati od članstva u EU, što nam je činiti? Šikić: Bez obzira na to s koje strane te priče se mi nalazili, jedina šansa opstanka Hrvatske i hrvatskog društva je jačanje same države i snaženje suvereniteta. To je upravo suprotno onome što birokrate Eu i ljudi koji danas vode Hrvatsku žele postići. Činjenica je da je suverenitet bio silno oslabljen i prije referenduma i da je tom prijevarom učinjen novi korak ka konačnom uništenju Hrvatske, no jednako je tako izvjesno da Hrvatska još uvijek postoji i da je moguće sačuvati, ali čak i povećati naš današnji suverenitet. To ovisi o nama, ali i događanjima unutar Eu. Kada bismo se već danas odrekli ove nakaradne politike odricanja od svega što nosi predznak hrvatskog i počeli razmišljati samosvjesno i raditi domoljubno, mogli bismo za jačanje suvereniteta čak i iskoristiti evidentno postojeće probleme unutar Eu. Dakako da se to ne će dogoditi već sada, no na nama Hrvatima je da promijenimo način svojeg razmišljanja, a zatim utječemo na one koji vode zemlju i preuzmemo iz njihovih ruku moć o odlučivanju o našim sudbinama. Zvuči teško, ali u tome nam može pomoći upravo njihova nesposobnost i želja za opstankom u vrhu politike. Moraju znati da o njihovim sudbinama odlučujemo mi, u smislu reizbora na dužnosti, ali da ih ništa neće spasiti od kaznene odgovornosti za namjerno ili slučajno izazvane štete za društvo. Manipulacija voljom naroda i nasilno odvođenje pred Eu giljotinu zasigurno je jedna od takvih odluka. NACIJA: Koja će biti budućnost Vaše udruge ukoliko Hrvatska uđe u članstvo EU, gubi li se smisao iste ili nećete posustati i ako budemo članica EU? Šikić: Udruga se zove Volim Hrvatsku, a te riječi i smisao udruge nikada ne će nestati. Bez obzira na to hoće li Hrvatska za par godina biti članica Eu ili će biti suverena zemlja, zemlja blagostanja za ljude koji u njoj žive, te riječi, a time i smisao postojanja udruge i pokreta ostaje isti. U smislu političkog angažmana stvari su identične odgovoru o imenu udruge. Nikada ne će nestati potreba za postojanjem pokreta koji će istinski brinuti o boljitku ljudi koji žive u Hrvatskoj, o hrvatskom suverenitetu i kvaliteti života u Hrvatskoj. Jednako kako će se uvjeti u Lijepoj Našoj mijenjati, korigirati će se i putevi dolaska do cilja koji je, zemlja života dostojnog čovjeku, zemlja individualne i opće društvene odgovornosti svih članova društva, a prvenstveno onih koji su na sebe preuzeli odgovornost zastupanja i vođenja od ljudi koji su im tu ulogu dodijelili svojim povjerenjem. NACIJA: Za kraj, Vaša poruka čitateljima „Nacije“ i hrvatskim biračima koji su birali ovako kako su birali. Šikić: Nema potrebe kriti da je izgubljena jedna od bitaka za Hrvatsku, a zašto i kako se to dogodilo komentirao sam već u odgovorima na postavljena pitanja. Hrvatska budućnost zbog toga nije izgubljena i sve što nam slijedi zapravo je u našim rukama. Vrlo brzo će se pokazati negativnosti ovakvog izbora i posljedice apstinencije birača na izborima za Hrvatski sabor, a posebno one na referendumu o pridruživanju Eu. Pokret Volim Hrvatsku ne će stati s radom, iz ove bitke izašli smo jači, dok je aktualna politika postigla pirovu pobjedu. U potpunosti su degradirali sebe i svoj rad, pljunuli su u lice demokraciji i ljudima koji su im dali povjerenje. U danima koji slijede građani će tek osjetiti snagu našeg pokreta, prepoznati će dobronamjernost svih poruka i aktivnosti koje smo do sada poduzimali i uvjeren sam da već sad prepoznaju kako svi zajedno moramo uzviknuti Volim svoju Hrvatsku i spremni smo preuzeti svoju ulogu u borbi za vlastitu budućnost.

Pozivamo vas na prvu od tribina koje ćemo održati nakon provedenog referenduma. Tribina je zbog lošeg vremena tijekom prošlog tjedna odgođena na petak 17. veljače 2012.

Tema tribine je hrvatsko sutra. Osim predstavnika Volim Hrvatsku prisutnima će se obratiti i gosti i odvojiti ćemo dovoljno vremena za izravnu komunikaciju.



Tribine ćemo održati diljem Hrvatske, a prva u nizu će biti održana 17. veljače 2012., u prostorima MS Voćarska, Voćarska 71, u Zagrebu, s početkom u 18,00 h.


Svoje viđenje budućih političkih događanja u Hrvatskoj prisutnima će predstaviti čelni čovjek pokreta Volim Hrvatsku Roko Šikić.

Pozvani i očekivani gosti su predstavnici stranaka Akcija za bolju Hrvatsku (ABH), Demokratska stranka žena (DSŽ) i Obiteljska stranka (OS), koji će se nazočnima obratiti s nekoliko rečenica.


Raspisivanjem referenduma i kratkom neravnopravnom promidžbenom kampanjom, koja je vođena umjesto javne rasprave o sudbonosnoj temi, izvršena je konačna manipulacija voljom naroda. Zatvaranjem biračkih mjesta, zatvara se jedno poglavlje našeg rada.


Hrvatska budućnost zbog ovakvog referendumskog ishoda nije izgubljena i sve što slijedi i nadalje je u našim rukama. Vrlo brzo će se pokazati negativnosti ovakvog izbora i posljedice apstinencije birača na izborima za Hrvatski sabor, a posebno one na referendumu o pridruživanju Eu.


Iz ove bitke izašli smo jači, a pred nama je veliki posao i odgovornost prema onima koji su glasovali PROTIV (cca 650.000 birača) odricanja suvereniteta i slobode. Hrvatska može, ima potencijale i snagu. Upotrijebit ćemo to i usmjeriti u izgradnju gospodarski jake i što neovisnije države. Suverenitet je nešto što ljudi imaju u sebi, a manipulacije ustavom, zakonom i tajno potpisanim ugovorima obit će se o glavu onima koji te dokumente supotpisuju.

Ne gubimo vjeru u sebe i našu budućnost.

Srdačan pozdrav,

Volim Hrvatsku

Roko Šikić
Predsjednik udruge i stranke